Monpelje je Miću doneo veliku radost

Monpelje, teniske loptice i titula za poseban merak

Moja priča je malo stara  desila se 2012 godine u 5. mjesecu. Uglavnom kraj liga petice, nedjelja ulazim u kladionicu oko 20h da odigram bingo i neki listić da ispratim.

Vidim Francuzi komplet u ponudi od 21.00h. Zaigram se binga i pogledam na sat pola devet! Au, moramo požuriti, nema vremena za tabele, kalkulacije…  Ubijeđen da ima još jedno kolo (ne znam zašto sam to mislio) rekoh idem “opaliti” nešto nisam nikad igrao kao što je parni/neparni broj golova.

Francuzi uvijek daju u drugom više i naravno Monpelje 2, jer sam bio ubjeđen da će uzeti titulu. I tako našaram svega i požurim da uplatim. Kaže radnica 518 km, mislim u sebi ma na markicu, daj Bože da to prođe, a ne veći dobitak.

Uzmem listić i u džep rekoh neka se igraju prvo poluvrijeme, ja ću se Bingom zabaviti, pa kući kad dođem ispratim ostatak. Tako je i bilo, dolazim kući i gledam rezultate i vidim sljedeće:

Bordo, Lill i Lyon prošli, već zaokruži i uživaj.  Gdje sam igrao da u drugom pada više sve sa malo golova – ekstra.  Taman kreće drugo poluvrijeme daje gol Evian u 50. minutu, a ja igrao u drugom pada više golova. Ubrzo nakon njega to isto napraviše i Ren i Marsej. Nakon toga ispoštova me i PSG, čika Pastore dade gol i posao je gotov.

Ostaju mi Monpelje 2 za titulu i dva para Tuluz i Caen paran broj golova . Tuluz me fino ispoštovao 2:0 rano vodstvo, tako je i ostalo. Međutim problem je Caen, ne može bez drame. U 62. minutu imam vodstvo od 2:0 koje mi odgovara kao parno, međutim ne bi bilo zanimljivo da sve ide kao po loju i u 77. minutu dešava mi se ono najgore, smanjuje se rezultat na 2:1. Tada po prvi i jedini put u životu imao sam takav osjećaj da će pasti još jedan gol i da prolazim taj par sigurno. Na moju sreću to se obistinilo i u 87. minuti rezultat se mijenja u moju korist gdje Valensijen povećava vođstvo na 3:1.

Ali dok sam ovo pratio Monpelje je egal 1:1, ali dešava se ono najgore – utakmica se prekida (ko je gledao sjeća se teniskih loptica koje su domaći navijači ubacivali). Moje razmišljanje – ako prekinu imam pare, manji dobitak ali siguran. Međutim opet, žao mi da prekinu, hoću da nastave, jer sam na korak dobrog iznosa, a Monepelje će pobijediti, osjećam to i vjerujem da su korak bliže tituli (opet naglašavam ne znajući da je to zadnje kolo) .

Utakmica se nastavlja, pratim gledam klikam da vidim kad sklone live klađenje, prilika je u zraku, jer nemam Arene da gledam uživo nego jurim po netu strimove koji logično kasne.

I onda šlag na tortu Monpelje nakon prekida povede u 79. minutu.  Sad samo čekam i molim se da ne bude prekida još kakvog ili ne dao Bog poravnanja. Moja agonija i patnja je trajala dugo, ma i predugo.  Nakon što je sudija odsvirao kraj i zagrljaj igrača na klupi i terenu tako sam i ja skakao po kući iako je bilo 23.45h.

Nikad nisam imao ljepšu i uzbudljivu noć od te. Zbog toga je kladionica i praćenje poseban merak i čejf za sve nas koji se ne može drugim ljudima opisati i dočarati dok to sami ne dožive.  Pare su se uredno potrošile, počastilo i provelo momački.

PS.

Tek na kraju sam shvatio vrijeme uplate 20.45.45 valjda je i to bio neki znak.

Ovu sjajnu priču dobili smo od Mića D. (broj računa 1221808) i ona je deveta u serijalu “Moja priča”. Mićo je nagrađen sa 100 KM na bonus računu i moći će da se zabavi zajedno sa svojim prijateljima u Meridianu.. Ako ti imaš neku zanimljivu priču iz kladionice ili anegdotu koju bi hteo da podeliš sa nama piši nam na mojaprica@kladionicameridian.com.

Naredna priča izlazi 9. decembra, pošalji nam neki svoj doživljaj ili anegdotu iz kladionice i očekuj nagradu!